Zašto većina stvari koje bi trebale da budu jednostavne to nisu. Posedujem lep Nikon-ov 25mm fotoaparat sa kojim sam vrlo zadovoljan. Međutim kako ljudi nisu nikada zadovoljni onim što imaju, i ja bih želeo nešto bolje. Mrzim onaj osećaj kada predam film u laboratoriju na razvijanje, i onda sa nestrpljenjem očekujem šta će ispasti od svega toga. U proseku 30% slika bacim, a uvek mi nedostaje još po koji snimak. Kada bih mogao da tih 30% odbacim na licu mesta bilo bi lepo.

Naravno, rešenje u ovoj eri digitalnih čega-sve-već-ne stvarčica, (za koje je neki IBM-ov PR rekao da neće imati dugu slavu - imate li više informacija o ovome?) logično bi bilo da kupim digitalni aparat. Na prvi pogled sve je idealno. Prebrojao sam se i odlučio da “bacim” oko 500€ na celu stvar.

Međutim, kako većina stvari ne može biti jednostavna tako ni ovo. Podaci o modelima su kontradiktorni, a neka realna tesiranja (koja daju odgovor na pitanje - “kako slike izgledaju?”) ne postoje, ili ja ne znam da ih pronađem. Razmišljao sam prvo o Canon-ovom A60, pa potom zbog veće rezolucije i A70. Sony-jeve modele ne bih zbog memory stick kartice, jer mi se Compact Flash čini kao standardnije rešenje. HP, pa čuo sam loša mišljenja o njihovim aparatima mada imaju neki da lepo izgledaju. Onda su tu svakojaka čudesa koja za 400€ daju 5Mpx, što je malo nerealno (barem ja tako mislim). Drugo što je problem jeste dužina trajanja baterija, o čemu naravno nigde nema podataka. Vreme od uključivanja do digitalnog “škljoc” se isto retko gde pominje.

E sada, zašto ja ovo pišem. Pa zato što želim da dobijem svaku pomoć koju mogu da dobijem kako bih uradio pametnu “investiciju”. Dakle, da li imate neku preporuku?